|
|
Ja sam.... jedno derište koje je na svijet palo 18. 11. 92`. znači imam 15 god...i dobilo ime Kristina... a zatim tijekom školovanja u osnovnoj dobila nadimak Mikica 
, idem u 1. razz ekonomije, razz dosadan ali nemaš bada.... e kakva sam ja... hmm.. teško pitanje... Ponekad divlja, za zezancije uvijek,,, spremna... zaljubljena ????... 
, a ostalo budete doznali u postovima i tako...
Moj msn:
Kicky-13@hotmail.com
mail: rukometasicaaa@net.hr
Derište voli....
Prijatelje... svoju Larchy., Sapicu
...
Kiki
, Sertu
... itd...
....ljubav, papati, subotu, rukomet, izlaske, životinje svog psetu Flokya,
zimu, ljeto... rolati se, družiti, zezati... gledati TV, brljati po netu...
dop... na MSN-u..... dečke, čokoladu, sladoled,,,, 
Derište NE voli....
sebičnost, pokvarene ljude, neke osobe, laž, prevaru, školu, drskost,
neka jela( grah, kobase, smjese fujjjj, itd....), NEpravdu, tračeve, itd...
Cool SMS-ovi
Ti si svjetlost
u tami mog života,
ti si u mojoj muzici
jedina nota, ti si
beskrajna tema
za sve moje sne,
ti si moj život i moje sve.
*****
Ako si zaspao probudi se,
ako si tužan nasmiješi se,
ako te netko za ljubav moli,
kaži da te netko već ludo ludo voli!
***** Želim biti san
u najljepšoj noći,
riječ ljubav što niz
usne će proći,
misao što po glavi
ti se mota, želim biti samo
veliki dio tvoga života.
*****
Ne znam zašto
sam zadrhtala,
kad su se naši pogledi sreli,
možda zato što nisam znala,
da moje srce tvoj susret želi!
*****
Jednom ćeš me pitati
volim li više život ili tebe.
Ja ću odgovoriti život.
Ti ćeš se okrenuti
i otići a nećeš ni znati
da si ti moj život! )
*****
Sunce gubi zrake
kad zađe za oblake.
Isto tako srce moje
kad ne vidi oči tvoje.
Hoću da znaš
da sam samo tvoja
i da samo ti si ljubav moja!
*****
Tvoje oči, blag osmjeh,
tvoja blizina jedino je
što mi treba. Volim te!
*****
Trenutak je dovoljan
da se upozna,
trenutak je dovoljan
da se zavoli, ali
vjecnost je potrebna
da se zaboravi ono
sto je taj trenutak uspio da stvori...
*****
Volim te kao sto
cvijece oblake voli,
a ti si me zaboravio
i dusa me boli.
*****
Volim te i srce mi vene,
ne znam kog vraga jos
zelis od mene.
*****
U grudima mojim
srce tuce, jer
volim te nemoguce!
*****
Ti imas nesto lijepo,
sarmantno, uzviseno,
jedinstveno, nesto
sto drugi nemaju
i ne mogu imati, ti imas MENE!!
*****
Srce moje ti
u rukama drzis. Pazi, moli te,
da ga ne ispustis.
*****
OPROSTI!!!
Oprosti što lutam ulicama grada
sa željom da t sretnem iznenada
oprosti što tvoje ime na knjigama pišem
jer sjećanje ne mogu da izbrišem.
oprosti što nisam htjela da te molim,
i što nikad neću prestati da te VOLIM!!!!
*****
kad se osjeti ljubav i brzo zavoli,ta ljubav
ponekad jako boli,al moje srce neće nikad prestati tebe
voljeti,ma koliko da boli nek boli i dalje te VOLI!!!!!
*****
Ja ću tebe noćima sanjati,tvoje ime nećujno dozivati,
ti si vizija mog sna ljubav moja daleka,oči moje
traže te,u snu zovu te,dođi molim te jer ludo VOLIM TE!!!!!!!
*****
Trebaš mi kao zora sunce,kao tijelu srce,kao
suncu mrak,kao kiši kap,kao plimi oseka,kao
tišini nemir,kao krv veni,tako ti trebaš meni!!!!
*****Pišem ti poruku i tebe se sjećam,kad ti se
javim bolje se osjećam,ovom porukom ja se
tebi javljam da ne misliš da te zaboravljam.
*****
More je duboko,valovi se kreću,nemoj me
zaboravit ni ja tebe neću,obale plaću,kamen
drijema...tužno je kad poruke od tebe nema.
*****
Tiho,tiho teće rijeka!!moje srce tebe čeka!!
moje oći tebe traže!!usne šapću sve najdraže!!
moja poruka bliži se kraju da te volim
nek svi znaju!!
*****
Doći ću noćas na krilima sna.Bez i jedne riječi
ali znat ćeš da sam ja.poljubit ću te nježno
i nestati u noći!!Znam mislit ćeš na mene kad
otvoriš oći!!
*****
OGLAS:pobjeglo mi je srce!!samo mi je ostavilo
poruku da dolazi tebi.Pa ako ga vidiš uzmi ga
sebi i nedaj mu da luta već nek kraj tebe
vječno lupa!!!
*****
Ovakav je bio plan,da te zavolim jedan dan
ali dan je vrijeme kratko,a tebe voljeti
je slatko.ma bolje je meni bez tog plana,
da te volim svakog dana!
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by: …ZaLjUbLjEnA…
kostur by × BloG MasteR ×
O meni, frendovima,
rukometu zabavi, itd
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Koliko znaš o meni, provjeri >
http://www.cajanka.com/quiz/79946239/res/
E pozz svima.... nema me dugo, sram me bilo 
, ali jednostavno nisam imala vremena, zaokupljena sam bila školom i tako... Kaj mi ima kod vas... kako ste mi, vidim niste vi zaboravili na mene... eh nisam ni ja na vas, ali nisam imala vremena zastavrno za komanje, tako da vraćam svima sada obavezno... sad da se malo raspišem... heh ovako ovaj tjedan imala sam test iz geografije riješila ga kartu malo lošije, ali jbg... nadam se dobroj ocjeni... u petak pišem povijest to će biti bolje jer je lakše... I hope so da ću dobiti 5 najmanje... i tako ček da se sjetim šta još ima hm... ljubav stoji na mjestu ali ide na bolje , rukomet, joj opet sam se unakazila na glupom tjelesnom, blisnula s onih karika i uklještilo me, a jbg... sad ne mogu trenirati barem tjedan dana, reko možeš mislit da ću ja to izdurati, a dobro bumo vidjeli... i tako... još malo i gotova ova školska godina, sad treba stisnuti, sinoć bila u gradu, bilo je genijalno, ma fenomentastično.... frendica Anita slavila rođendan otišla njoj čestitati, tamo se malo zadržala i tako, malo još prošetala po gradu i doma... E da jučer su moje curke odigrale predobru tekmu s Pazinom i zasluženo pobjedile 25:13, bravoo00...
a šta da još pišem ne znam... pa odlazim polako ... pa-pa
E danas je Aniti rođendan pa joj želim sve naj... nek joj se ostvare sve želje, i nek ostane takva kakva je GENIJALNA... pozz stara...
I da pozz svima... do idućeg posta... pa-pa
Hey ljudovi veliki i mali... vrijeme je za novi post, iako je već trebao odavno biti napisan, ali ja se uljenila malo... a nema veze joj... Od kud početi... a od početka... ocjene mi dobre hehe... počela ja učit a i dobro da sam se sjetila... rukomet ide... hehe mogu ponovno trenirat... ne boli više noga... ljubav ide nabolje... joj ... bila jučer u gradu bilo je fenomenalno... frendici bio rođendan pa proslavile i to... zatim kasnije otišla do cura s rukometa i s njima se zabavljala... malo šetale i tako.... a kasnije otišla malo ... e joj... eto danas se dosađujem... učim, bila na utakmicama od rukometaša jednu su izjednačeno odigrali, za drugu ne znam, nisam mogla ostat do kraja, morala na ručak... sad malo po msn-u se dopisujem malo i tako... ubijam vrijeme, kasnije idem malo do vaših blogova komentirati... a naravno ostavite i vi meni punoooo komova.... naravno vraćam sve, sorrte nekima nisam stigla komentirati ali jednostavno nisam imala vremena, evo obećavam bit ću redovitija u ostavljanju komova... hmm.... mislim da je to the end....
E SAD MOJOJ FRENDICI KRISTINI ŽELIM SVE NAJ ZA ROĐENDAN... KIZZA....
I na kraju da pozz svoju Larchy, Kiki, Tanju, sve cure s rukometa, mali dio razreda... prijatelje i vas blogere.... i somebody.... kizza svima do idućeg posta....
Ej pozz... od kud da počnem, Uskrs je prošao tako kako je.... bila malo kod bratića... ovo ostalo provela viseći doma na kompu.... kao i inače ljenčarim. Ne učim ništa, to se podrazumijeva... Ne znam šta mi je zadnje dane, 
nemam volje za ništa... Glava me stalno boli, ne mogu jesti... Jedino šta me raspoloži je kad imam trening... malo se ispušem tamo i tako.... Imam brdo toga za učiti, ali mi se neda nikako... to mi je sve dosadno... 
A neka ima još vremena do ponedjeljka... a dobro... 
I šta ima kod vas people... kaj mi vi radite... Post će biti kratak jer inspiracije nemam... stavit ću tekst neke pjesme tek toliko da ne bude kratak... a ništa, pozzek
Avril Lavigne » My happy ending
So much for my happy ending
oh oh, oh oh, oh oh...
Let's talk this over
It's not like we're dead
Was it something I did?
Was it something You said?
Don't leave me hanging
In a city so dead
Held up so high
On such a breakable thread
You were all the things I thought I knew
And I thought we could be
CHORUS
You were everything, everything that I wanted
We were made to be, supposed to be, but we lost it
All the memories, so close to me, just fade away
All this time you were pretending
So much for my happy ending
oh oh, oh oh, oh oh...
You've got your dumb friends
I know what they say
They tell you I'm difficult
But so are they
But they don't know me
Do they even know you?
All the things you hide from me
And all the shit that you do
You were all the things I thought I knew
And I thought we could be
CHORUS
It's nice to know that you were there
Thanks for acting like you cared
And making me feel like I was the only one
It's nice to know we had it all
Thanks for watching as I fall
And letting me know we were done
CHORUS X 2
oh oh, oh oh, oh oh...
E da usput MLJAC tko si ti??? Pozzek svima...
Iako sam rekla da danas neću pisati post, predomislila sam se, malo sam brljala po netu pa sam našla neku priču.... a pošto je Uskrs htjela sam da neki vide njegovo značenje.... a u ovoj priči se lako može doći do njega... pa kome se da neka pročita....
LUKINO JAJE
Luka je rođen s tjelesnom i duševnom manom. Sa dvanaest godina još uvijek je bio u drugom razredu. Izgledalo je kao da nije sposoban za učenje. Često se nemirno vrpoljio po klupi, slinio naokolo i neartikulirano se glasao, a to bi njegovu učiteljicu Martu dovodilo do očaja.
U drugim bi trenucima govorio jasno i razgovijetno, kao da je tračak svjetla uspio prodrijeti u tamu njegova uma. No, većinom je Marta bila nezadovoljna rezultatima Lukina učenja. Jednog je dana pozvala roditelje na razgovor.
I dok su majka i otac u tišini sjedili pred učiteljicom u praznom razredu, ona im je priopćila: "Luki je doista potrebna posebna škola. Nije pravedno prema njemu da bude s toliko mlađom djecom koja nemaju poteškoća s učenjem. Pa to je pet godina razlike između njega i ostalih učenika u razredu!"
Majka je tiho brisala suze, dok je njezin muž govorio: "Gospođo, ja Vas potpuno razumijem, ali u našoj blizini nema takve škole. Bio bi to strašan šok za Luku da ga moramo izvaditi iz ove škole. Mi znamo da on voli biti ovdje."
Nakon što su roditelji otišli, Marta je još dugo ostala sjediti pogleda uprta u školsko dvorište prekriveno snijegom. Ta snježna hladnoća kao da joj se uvukla u dušu. Željela je suosjećati s roditeljima - njihov jedinac je tako teško bolestan. Ali nije u redu niti da ostane u razredu. Ona ima još tridesetak druge djece da poučava! A Luka samo remeti mir. Uz to on nikada neće naučiti pisati i čitati. Čemu uzaludno trošiti vrijeme?
Dok je tako razmišljala, preplavio ju je osjećaj krivice. "O ,Bože, - molila je glasno - evo ja samu sebe sažalijevam, a moji problemi nisu ništa u usporedbi s teškoćama te obitelji. Molim te, pomozi mi da budem strpljivija s Lukom!"
Od toga je dana Marta svom silom pokušavala ignorirati Lukina glasanja i prazan pogled. A onda je jednog dana iznenada došepao do njezina stola i uzviknuo tako da su ga sva djeca mogla čuti:
"Volim te, učiteljice!"
Cijeli je razred prasnuo u smijeh, a učiteljičino lice se zarumenilo.
Zamucala je: "O, t-to je vrlo lijepo, Luka. Al-li sada se, molim te, vrati na svoje mjesto."
Došlo je proljeće i djeca su uzbuđeno pričala o Uskrsu. Marta im je pričala o Isusovoj smrti i uskrsnuću. Naglašavajući ideju novoga života, dala je svakom djetetu veliko plastično jaje. "Ponesite jaje kući i stavite u njega nešto što će predstavljati novi život, pa sutra donesite u školu - rekla im je. Jesti li me razumjeli?"
"Da ,učiteljice!"-djeca su uzbuđeno odgovorila - svi osim Luke. On je samo napeto slušao; njegove se oči nisu makle s Martina lica. Nije čak ni proizvodio svoje uobičajene glasove. Da li je Luka razumio što je govorila o Isusovoj smrti i uskrsnuću? Da li je razumio što treba uraditi? Možda bi bilo dobro nazvati njegove roditelje i objasniti im zadaću...
Te večeri Marti se začepilo sudoper, pa je morala pozvati majstora da to popravi. Zatim je žurila u trgovinu, a nakon toga čekala ju je gomila rublja za peglanje i priprema testa za sutrašnji dan. U toj gužvi potpuno je zaboravila nazvati Lukine roditelje.
Slijedećeg jutra tridesetak djece nahrupilo je u razred uz galamu i smijeh. Prije nego su sjeli, ostavili su svoja jaja u veliku pletenu košaru na učiteljičinu stolu. Nakon testa iz matematike, bilo je vrijeme da se jaja otvore.
U prvom je jajetu Marta našla cvijet. "Da, cvijet je zasigurno znak života - rekla je. Kada jaglac proviri iz zemlje, znamo da je došlo proljeće."
Djevojčica iz prve klupe radosno je mahala rukom: "To je moje jaje, učiteljice!"
U slijedećem jajetu šćućurio se mali plastični leptir koji je vrlo stvarno izgledao. Učiteljica ga je uzela u ruku: "Svi znamo da se gusjenica mijenja i postaje krasni leptir. Da, i to je život."
Mala Maja se ponosno smiješila: "To je moje jaje."
Zatim je Marta pronašla kamenčić obrastao mahovinom. Objasnila je da i mahovina ukazuje na život. Marko se javio iz pozadine sav ozaren:
"Moj tata mi je pomogao!"
A onda je učiteljica otvorila četvrto jaje. Iznenađeno je zastala. >Jaje je bilo prazno! Mora da je Lukino, zaključila je u sebi. Pa naravno, on nije razumio što treba uraditi. Bar da nije zaboravila nazvati njegove roditelje! I da ga ne bi osramotila pred cijelim razredom, bez riječi je odložila jaje i posegla za slijedećim.
No iznenada se javio Luka: "Učiteljice, zar nećete pričati o mom jajetu?"
Marta se zbunila: "Ali Luka, tvoje je jaje prazno!"
On ju je pogledao ravno u oči i tiho rekao: "Da, ali i Isusov grob je bio prazan."
Vrijeme je zastalo. Kad je Marta smogla snage da progovori, zapitala ga je: "A znaš li zašto je grob bio prazan?"
"Znam!" -Luka je odgovorio, "Isusa su ubili i tamo stavili. Onda ga je njegov Otac oživio!"
Zvonilo je za odmor. I dok su djeca jurila na dvorište, sjedila je Marta još uvijek iznenađena, očiju punih suza. Ona unutarnja hladnoća polako se topila. Ovaj zaostali zagonetni dječak shvatio je istinu uskrsnuća bolje od sve ostale djece.
Tri mjeseca kasnije Luka je umro. Ljudi koji su došli na groblje da se s njim oproste, iznenađeno su gledali tridesetak jaja poredanih po njegovu kovčegu - sva su bila prazna.
I još jednom svima Sretan Uskrs.... pozzz
.... moj blog, eto kad svi imaju blog, probudila se ja vani kiša pada, dosadno i kaj da radim.... idem napraviti blog,,,, 
, i tako odlučila malo pisati o sebi, prijateljima... i tako o svemu pomalo... a za početak malo ipak više o meni... Ime Kristna, prezime ionako ne ostaje pa nebitno, idem u 1. razz ekonomije, imam 15. god, zaljubljena , ohhh skroz, treniram rukomet oko 6 godina, igram desnog vanjskog, imam very puno frendova... ali naj je ipak moja Larchy.... luda curka zaljubljena do ušiju u svog Luku....
šta još o meni... hmm... živim u Ogulinu... imam buraza malo derište, samo nevolje stvara, pa ja ostanem kriva,,, joj,,,,joj,,, jako se volim zezati... O rrukometu malo... kao šta sam rekal treniram ga već oko 6 god... tamo mi je super, stekla sam puno frendova, super smo ekipa, i kad gubimo i kad pobjeđujemo skupa... Za nas kažu kad dođemo na turnire negdje da smo najzabavnija ekipa, ljudi valjda imaju pravo, stalno neke zgode imamo kamo god išle ili čak igrale doma... ma sve u svemu ekipa za 5 i opet, Razz... eh to su više antitalenti nego talenti... par ljudi ima za koje možeš reći da su ok, ovo ostalo, a joj.... Na blogu ću pisati o školi, prijateljima, ljubavi, rukometu, u biti o svemu vezanom z zezanciju i tako... budete vidjeli.... e da se sad za početak ne raspišem previše... mislim da sam dosta rekla... Sutra je Uskrs, pa neću pisati post na njega... Tako da svima želim Sretan Uskrs, i sebi naravno... pozzek